Janković nije ni slutio da će njegov izbor stvoriti mali lokalni mit i da će jedna „izmišljena“ junakinja popularnog ljubavnog romana i TV sapunice zahvaljujući njemu ovdje dobiti ništa manje nego trajan spomen, a Trebinje svojevrsnu atrakciju za posjetioce i „službeno“ uvrštenu u turističku ponudu grada – Anđelkinu kapiju…

Producent serije „Ranjeni orao“ Zoran Janković vjerovatno je glavni krivac što je jedna stara i trošna drvena kapija u trebinjskom Starom gradu neočekivano i preko noći postala prepoznatljiv turistički simbol i nezaobilazno mjesto za posjete i fotografisanje.

Filmski producent iz Beograda ovih dana ponovo je gost Trebinja – na Festivalu mediteranskog i evropskog filma, što je bila prilika da sa novinarima podijeli i nešto od uspomena iz godina kada se ovaj neobični kult začinjao.

A počelo je od inicijativi reditelja Zdravka Šotre da se dijelovi serije te 2008. godine snimaju u Trebinju. Producentu je pripao zadatak da osmotri moguće lokacije za snimanje, a za oko mu je zapala ova stara kapija, kao vrlo podesna za scene u pristupnoj ulici i ulazu o trebinjski dom glavne junakinje Anđelke Bojanić (Sloboda Mićalović).

Nije ni slutio da će njegov izbor stvoriti mali lokalni mit i da će jedna „izmišljena“ junakinja popularnog ljubavnog romana i TV sapunice zahvaljujući njemu ovdje dobiti ništa manje nego trajan spomen, a Trebinje svojevrsnu atrakciju za posjetioce i „službeno“ uvrštenu u turističku ponudu grada – Anđelkinu kapiju.

Jednako „izmišljenu“ kao i čuveni Julijin balkon u Veroni, koji je samo Šekspirova literarna imaginacija, uz malo talijanske poslovne domišljatosti – učinila turističkim i kulturnim simbolom ovog grada. Ali mitovi i ne računaju previše na istinu i činjenice, a radije se uzdaju u čovjekovu sklonost ka uobrazilji…

Zanimljivo je i to što je Trebinje i mnogo prije a i nakon Šotre bilo zanimljivo filmadžijama, što je Trebinje bilo „studio na otvorenom“ i za mnogo značajnija filmska ostvarenja – a turistički je uspjelo da brendira samo „Ranjenog orla“, i samo je Anđelka ovdje dobila svoju tablu. Janković ima pojašnjenja za ovaj fenomen.

Jednostavno, ta serija je bila veoma popularna, jedna od najgledanijih koje su na TV-u prikazane poljednjih decenija. A onda su novinari krenuli da tragaju za mjestom gdje je serija snimljena. Znam da je nekoliko njih iz beogradskih časopisa organizovano došlo u Trebinje. Tražili su dvorište i kuću u kojoj je u seriji Anđelka boravila, a onda našli ovu kapiju. Kada su je otvorili, nastupilo je razočarenje – dvorišta i kuće nije bilo podsjeća Janković na Trebinjcima dobro poznatu – jedinu ali ozbiljnu „nevolju“ sa kapijom u Starom gradu. Nevolju koja razbokorenu uobrazilju i ushićenje posjetilaca po pravilu brzo pretvara u razočarenje – kada znatiželja natjera oko da „poćuri“ između starih dasaka, a pogled tamo ne nađe ništa od onoga što su u seriji vidjeli – ili u mašti zamišljali.

Janković pojašnjava da je „greška te novinarske ekspedicije bila što se prije puta u Trebinje nisu informisali u produkciji serije – koje su tačno scene i lokacije ovdje snimane“.

O čemu se tu radi. Ulica i ulazna kapija su snimani u Trebinju, a dvorište Anđelkine kuće je snimano – pored italijanske ambasade u Birčaninovoj ulici, u centru Beograda kaže Janković, koji je, kako dodaje, tek sinoć po dolasku u Trebinje, prvi put otišao da pogleda šta se u stvari krije iza ove stare drvene kapije koju je svojim izborom učinio – slavnom.

Ja zaista ne znam da je neki objekat sa snimanja filmova i serija ostao ovako snažno prisutan među ljudima kao što je ova kapija u Trebinju . Drago mi je što su ljudi iz ovdašnje turističke organizacije to iskoristili na pravi način i što taj kult i dalje živi kaže Janković.

Autor: Rade Savić

Izvor: http://radiotrebinje.com/